Jelu također nalazimo na Kamešnici. Uspijeva na višim predjelima oko Fiskije, Pešinog vrila, Gole kose... Vrlo lako se razmnožava i nije zahtjevna što se tiče uvjeta za život. Otporna je na hladnoću. Naraste do 40 metara u visinu a doseže i debljinu do 1 metar, rjeđe i do 1.5 metara. Oblik krošnje u mladosti čunjasti a kasnije postaje valjkast. Češeri jele su uspravni a iglice su tupe. Najveći problem jelama predstavljaju jaki vjetrovi jer im korijen nije tako razvijen kao u bukve.

Obična jela (Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela
sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena sa 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.



Rasprostranjenost

Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima 40, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

U Gorskom kotaru, jela ima izuzetno povoljne uvjete te postiže veliku kvalitetu.

Izgled

Naraste do 40 m (u prašumama do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog proimjera. Deblo je valjkasto, krošnja u početku čunjasta, prilično glatka, a kasnije puca u velikim kvadratičnim ljuskama. Pupovi su jajoliki, smeđi, bez smole. Iglice su do 3 cm duge, do 2,5 mm široke, odozdo imaju 2 bijele pruge puči; na postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane su i ušiljena vrha. Iglice se dosta dugo zadrže na odsječenim stablima. Grane su u pršljenovima i ne vise. Muški se cvatovi nalaze u pazušcu najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka. Češeri su uspravni, valjkasti, do 15 cm dugi i 3-5 cm debeli, smeđi, dozrijevaju iste godine, raspadaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske su uske, kožaste, raznih dužina. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po 2 sjemenke. Sjeme je trokutasto, s obiljem smolnih mjehurića; krilce ga ovija s jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supki. Sjeme ima embrij i endosperm.

U 100 kg češera ima 10-16 kg sjemenaka s krilcima. 1 češer ima 260-290 sjemenaka. U prirodi sjemenke jele obično iskliju idućeg proljeća, nakon otpadanja. Klijanje je sporo i nadzemno. Rijetko isklije više od 50 % sjemenaka. Počinje plodonositi oko 25-30 godine. Dobar urod je svake 2-3 godine.

Ekološka svojstva

Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Od svih naših važnijih vrsta drveća, jela podnosi najviše zasjene. Stablo u zasjeni, čeka svjetlost godinama i jako sporo raste, pa se dogodi da stablo od 100 godina u zasjeni, bude niže od stabla koje ima 50 godina, a raste na svjetlu. Uspijeva na raznim tlima.

Ima tipičnu žilu srčanicu, koja naraste prosječno 1 m u dubinu. Korijen je jelovih stabala koja rastu zajedno, srašten,zajednički izmijenjuju vodu, minerale i asimilate.

Osjetljiva je na štetne plinove, te se ne sadi uz industrijska postrojenja. Ugrožena je zbog djelovanja kiselih kiša.