Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” - “yes” (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svjetleće rakete.

Prije samog urona treba napraviti dobru pripremu opreme, a i nas samih za moguće incidentne situacije. Sve incidentne situacije koje se dogode vjerojatno neće same po sebi izazvati smrt ronilaca, ali će većina zbog ogromnog stresa koji se potencira u takvim situacijama završiti tragično ma kako bezazleno počela. Iz toga zaključujemo da je najvažnija priprema za sigurno speleoronjenja dobar trening i izvrsna uvježbanost u svim situacijama u otvorenim vodama.

Speleologija je lijepa, ali i potencijalno opasna aktivnost koja može dovesti do unesrećenja. Zbog toga svima koji se namjeravaju baviti ovom aktivnošću preporučamo završiti speleološki tečaj u nekoj speleološkoj udruzi i osposobiti se za kretanje po speleološkim objektima (penjanje i spuštanje po užetu) postavljanje užeta u jamama, samospašavanje i sl.

Završena sportsko - penjačka ili alpinistička škola uvjet je za sigurno bavljenje ovom aktivnošću. Doduše, kvalitetno možete učiti i od osobe koja je završila ovu školu i stekla određeno iskustvo penjući se nekoliko godina, ali morate biti apsolutno sigurni da osoba potpuno vlada sportsko penjačkim ili alpinističkim tehnikama i znanjima prije nego li je prihvatite kao svog učitelja. Čak i kada završite sportsko penjačku ili alpinističku školu, u početku svakako idite na penjanje s nekim iskusnijim od vas dok ne steknete sigurnost u sebe. Korisni savjeti iskusnijeg penjača pomoći će vam da puno brže i sigurnije napredujete.

Osnovni preduvjet za sigurno bavljenje turnim skijanjem, uz dobru fizičku kondiciju i znanje skijanja, je završavanje turno skijaške, alpinističke ili visokogorske škole u nekom od planinarskih društava. Škola je potrebna da bi stekli temeljna znanja i vještine potrebne za kretanje po planinama u snježnim uvjetima. Ovdje su dani samo osnovni savjeti koji nikako ne mogu zamijeniti pohađanje ovih tečajeva.

Visokim planinama smatramo područja koja su iznad 3500 m nad morem. Zašto je to granica? Zato jer neki od prosječnih ljudi ne mogu na toj, ili iznad te visine, normalno funkcionirati. Mnogi su razlozi zbog kojih je taj dio Zemlje za neke (većinu) nedostižan:

Na temelju dugogodišnjeg vlastitog skijaškog iskustva i iskustva iz akcija spašavanja gorski spašavatelji vam savjetuju, prije svake sezone (sami, ako ste vični ili u stručnom servisu):

- uredite svoje skije, popravite kliznu površinu
- osobito je važno naoštriti rubnike
- provjerite ispravnost sigurnosnih vezova i podmažite ih
- održavajte ili poboljšajte tjelesnu kondiciju
- Na početku svakog skijaškog dana ugrijte se i razgibajte, pa tek onda krenite na spustove.

Sanjkanje je divan doživljaj, međutim za sada nedostaje pravih, samo za sanjkaše uređenih staza. Na mnogim se mjestima mješaju skijaši i sanjkaši što je osobito opasno i izvor je mnogih teških nesreća pri sudarima. Stoga je nužno:

- poštovati oznake o zabrani sanjkanja na skijaškim stazama
- sanjkati se na za to određenim mjestima
- osobito pazite na mlađe i male skijaše, koji ne sluteći skijaju pred vama, a mogu iznenadno skrenuti lijevo ili desno, i sudar je neizbježan
- izbjegavajte spust na sanjkama u podnožje planine jer su staze često uske, zaleđene i pune pješaka

- Izabrati izlet kojeg tjelesno i vremenski možemo savladati
- Ne ići u planinu sam, ne odvajati se od skupine
- Obavijestiti obitelj o svom smjeru kretanja i vremenu povratka, i držati se toga
- upisati se u knjigu posjetitelja na planinarskim domovima
- pitati i poslušati savjet domara ili iskusnih planinara
- računati na moguću promjenu vremena, imati sa sobom rezervnu toplu odjeću, kapu i zaštitu od kiše i vjetra
- nositi uvijek baterijsku svjetiljku
- nositi uvijek šibice ili upaljač i svijeću
- nositi uvijek malu osobnu apoteku za pružanje prve pomoći
- na svakom dužem izletu nositi planinarsku zemljopisnu kartu i po mogućnosti kompas
- držati se markiranih planinarskih puteva
- na nogama nositi čvrste, udobne cipele s gumenim rebrastim potplatom
- zimi biti posebno oprezan i misliti na rano padanje mraka
- ne ići zimi na izlete koje ne poznajemo u ljetnim uvjetima
- u viša brda zimi ne ići bez iskusnih članova u planinarskoj skupini
- nakon obilnih snježnih padalina tri dana ne ići u više planine
- pratiti vremensku prognozu i obavijesti o stanju snijega i rizicima od lavina