Šator planina se nalazi na sjevernom rubu Livanjskog polja,a njegov se stožasti vrh nadaleko ističe. Obliku vrha ima zahvaliti i svoje neobično ime,no izbliza daje posve drugačiju sliku. Sastoji se od nepravilnog spleta kosa i vrhova što se od najvišeg razilazi u krakovima na sve strane. Osobitost ove planine je golemi kameni kotao među najvišim vrhovima koji je ledenjačkog podrijetla. Na njegovu je dnu neobično lijepo i slikovito Šatorsko jezero.

Padine Šatora su pokrivene bujnim šumskim plaštem što seže i do 1700 m/nmv, a iznad šume dižu se vrhovi koji su s vanjske strane blagi, a unutar jezerskog kotla ruše se stijenama i točilima. Između stijena koje s vrhova Šatora obaraju prema jezeru su bogata nalazišta zaštićene biljke runolista. Šator je jedina planina jugozapadne Bosne koja u visinskom prostranstvu obiluje vodom. To osobito pogoduje stočarstvu, pa se na njegove padine nekada izgonilo blago čak iz Dalmacije (s područja Drniša,Šibenika i Knina). Među planinske kose uvlače se šumski putovi, što omogućuje prilaz vozilima sve do visinskog pojasa: s Grahovskog polja preko Tičeva, s Livanjskog polja preko Gornji Peulja a s Glamočkog polja jedna preko Staretine planine, Dugodola i Međugorja a druga preko Rora i Preodca. Planinarstvu je znatno pridonijelo izgradnja ceste iz Peulja do Šatorskog jezera i izgradnja motela „Runolist“ na obalama jezera 1983.godine. Najatraktivnija je točka u planini kotao sa Šatorskim jezerom, gdje se sastaju glavni prilazi i odakle se kreće na uspon prema najvišem vrhu.

Od Gornji Peulja do  Šatorskog jezera je 16 kilometara i do samog vrha Šatora 1,30 sati hoda. Polazna točka je u selu Gornje Peulje na magistralnoj cesti Livno – Grahovo na 15-om kilometru od Grahova prema Livnu,odakle se pored vjerske kapelice odvaja cesta za Šator. Povrh sela cesta ulazi u šumu, penje se u zavojima i nakon 8 kilometara se razdvaja: desni krak vodi prema Staretini planini a lijevi na Šator. Navedeni krak u velikom luku obavija stožac Šatora s lijeve strane, blago se uspinjući još 8 kilometara prolazeći kroz prekrasnu bukovu šumu , neobično visokih i ravnih stabala, a zatim iz nje se izlazi na proplanke odakle se pruža pogled na najviše vrhove. Tu cesta završava kod motela Runolist, a planinarska staza se nastavlja desno uz travnatu padinu, pored snažnog Bulinog izvora, do obale jezera.
Šatorsko jezero je na 1488 m/nmv i ledenjačkog je podrijetla. Dugačko je 250,široko 120 i duboko do 6 metara. Temperatura vode ljeti je oko 16 stupnjeva pa je ugodno i kupanje. Za one koji se žele kupati preporuča se da ulaze u jezero s kamenitog dijela obale da se izbjegne većinom muljevita obala koja je puna pijavica i davždenjaka. Spomenutom Bulinom izvoru koji je nekoliko stotina metara sjeverozapadno od jezera,pripisuje se ljekovito djelovanje pa se tu svake godine na Ilijinu skuplja narod da se okupa u njegovoj vodi. Uspon od jezera do vrha vodi pastirskom stazom u istočnom smjeru zavojima na prevoj (30 minuta) između Babine grede i Šatora, odakle treba krenuti desno po širokom hrptu prema vrhu na koji se uspinje za 45 minuta. U završnom dijelu uspona treba pažljivo potražiti prolaze kroz klekovinu. Vrh je zaobljena glavica 1872 m/nmv s koje se pruža vidik na Velebit,Dinaru,Troglav,Kamešnicu,Biokovo,Klekovaču,Vlašić, Livanjsko i Glamočko polje, a osobito impresionira zelena i ravna Preodačka visoravan na sjevernom podnožju s ostatcima Momčilove kule.

(Literatura Ž.Poljak ; obradio Ž.Puđa)