Najbliži susjed Dinare i karika što je povezuje s Kamešnicom, je visok i glomazan masiv između Cetinskog i Livanjskog polja s Troglavom kao najvišim vrhom. Troglav je i dužinom i prostranstvom znatno veći od Dinare (dužina mu je 30 kilometara). Od Dinare ga razdvaja Lelasov klanac 1102 m/nmv iznad Uništa, a od Kamešnice prijevoj Vaganj 1173 m/nmv  s cestom Sinj-Livno.

Reljef
U njegovu reljefu dominira visoka i vrlo prostrana kraška zaravan, široka gotovo 10 kilometara.U jugoistočnom dijelu ona je šira, niža (100-1200 m/nmv) i važna kao stočarska regija poznata pod imenom Prolog planina. U sjeverozapadnom smjeru zaravan je sve viša do 1700 m/nmv i sve uža,a jednako cjenjena kao pasište.Središte joj je Razvala, skupina dolaca između Gnjata, Bata i Janskog vrha. Visoravan je labirint bezbrojnih ponikava i vrhova, dolaca i kosa, nedogledna valovita kamenita pustinja, kakve nema ni na jednoj našoj planini – posvuda sam kamen i golet, koliko strašno toliko i lijepo u svom veličanstvu. Ravan je kao cjelina nagnuta prema jugozapadu, dakle suprotno od Dinare. I ovdje ona završava strmim padinama, pa i stjenama, ali za razliku od Dinare, tu su stjenoviti odsjeci na sjeveroistočnoj padini, a osim toga su i drugačijeg postanka:stijene su zapravo stranice nekadašnjeg ledenjačkog kotla. Biljni svijet Na strmoj Livanjskoj strani, teško pristupačnoj dalmatinskim stočarima, sačuvan je krasan pojas planinske šume bukve, jele i smreke, a iznad nje širok pojas klekovine s vegetacijom stijena i točila. Zanimljiva je i teže protumačiva pojava lijepog šumskog kompleksa Vještića gora na visini od oko 1500 m/nmv, što se sačuvao poput oaze usred pustog kamenjara. Inače je Troglav po svojim prirodnim ¸osobito građom i florom, sličan Dinari. Stočarska kretanja

Planina Troglav je prirodna granica između BiH i Dalmacije, ali kako na visoravni nema grebena, administrativna međa većinom se drži granice pasišta. Budući da su Dalmatinci oduvijek bili orijentirani na planinsko stočarstvo više nego Livljani, koristili su veći dio planine. Prije drugog svjetskog rata imali su Troglavu i Dinari 500 ljetnih stanova izgoneći 135.000 ovaca, a Livljani 20 stanova s 15.000 ovaca. Pravo ispaše bilo je predmet dugotrajnih sporova koji su završili tek sporazumom od 1730 godine. Tada je na osnovu terenskog uviđanja iz 1721-1723 godine tursko-mletačke granični susjedi, provedeno definitivno razgraničenje ( linea Mocenigo). Veći ili niži dio pripao je Dalmaciji, a manji i viši BiH.Otada Mocenigova linija čitavih četvrt milenija nije mijenjana, pa je i danas granica između dvije republike. Kao posljedica te asimetričnosti našao se i najviši vrh Troglav 1 kilometar preko na Livanjskoj strani.Zbog površnosti školskih atlasa i geografskih karata često se Troglav označava graničnom kotom, pa ga i planinari u zabludi smatraju najvišim vrhom RH. Na dalmatinskoj strani ne dijele Troglav od Dinare i smatraju ga jednim njenim dijelom (Dinara u širem smislu), dok Livljani nemaju zajedničkog imena za obje skupine.Postanak imena Troglav neki pokušavaju dovesti u njegovu vezu s njegovim oblikom, dok drugi u njemu vide trag pretkršćanskih vjerovanja i ostatak iz staroslavenske mitologije (Triglav, Bog podzemlja). Planinarstvo
Iako se vrh Troglav nalazi u BiHi, njegova je planinarska tradicija vezana za Dalmaciju.Prvi su ga počeli posjećivati članovi splitskog HPD“Mosor“ tridesetih godina. Danas je to područje rada PD“Svilaja“ u Sinju osnovanom 1924 koji u dolini Cetine između Troglava i Svilaje, ima svoju kuću na Perućkom jezeru. Godine 1970 prvi put je markiran uspon s livanjske strane u okviru Republičke obilaznice BiH. U poslijeratnom razdoblju učestali su i zimski pohodi, a sjeverna strana Troglava privukla je i alpiniste. Alpinistika Divovski kotao ledenjačkog podrijetla upravo pod najvišim vrhom Troglava, što pruža impresivnu sliku svojim kamenitim strminama i dugačkim točilima, ne samo da je s planinarskog stajališta najljepši i pejzažno najvredniji dio čitave planine, nego je i penjački zanimljiv stjenovitim zidom orijentiranim na sjevernu stranu. Iako se stijena nalazi u BiH, a i prilazi iz Dalmacije nisu laki, penjački su je obradili zagrebački i splitski penjači. Prvi uspon zabilježen je 1957 godine, a većina problema riješena je 1961 godine prilikom alpinističkog logorovanja zagrebačkih penjača.Na dalmatinskoj strani opisati ćemo najkraći prilaz preko Bračeva dolca i uspon do planinarske kuće Peruća, a na livanjskoj uspon iz Livanjskog polja. Izgradnjom odvojka s ceste Sinj-Koljane_Vrlika do Bračeva dolca Troglav je znatno približen posjetiocima i taj smjer je odnedavna glavni prilazni smjer.Ipak, zbog nedostatka skloništa, vode i markacija, te zbog naglih meteroloških promjena, uspon na Troglav je samo za iskusne i dobro opremljene planinare. Usponi na Troglav
Sajković-Troglav 4^h30. Najkraći uspon s livanjske strane počinje iz sela Sajković na magistralnom putu Livno-Grahovo,37-om km od Livna a 36-om od Grahova.

(Obradio: Ž.Puđa )